Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković - Naslovnica - 110 godina od rođenja Dragutina Tadijanovića

> Naslovnica

Vijesti

110 godina od rođenja Dragutina Tadijanovića

Autor: Marinka Jurković, 3. 11. 2015.

Sav moj život je u mojim pjesmama.

Dok one žive, živjet ću i ja.

On, majstor pjesničke riječi koji je zadužio hrvatsku kulturu, rodio se prije točno 110 godina, 4. studenoga 1905. godine u slavonskom selu Rastušju. Male svakodnevne i obične riječi iz Tadijina su pera postajale velike, a njegove knjige pjesma biseri su hrvatske kulture. Svim malim stvarima poklanjao je veliku pažnju; nitko nije s toliko obzira vagao riječi gradeći od njih stihove.

Za života je objavio više od 500 pjesama u četrdesetak zbirki, od kojih su najpoznatije Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Blagdan žetve, Srebrne svirale, Prsten, Kruh svagdanji, More u meni, Dom tajnovitosti, Čarolije i mnoga druga djela. Dragutin Tadijanović svojim je djelima obogatio našu književnost, dajući joj posebnu notu umjetnosti.

Tadijanović je svojim pjesničkim stvaralaštvom izgradio jedan lirski svijet u kojemu se ogleda On sam. Malo tko je napisao autobiografiju u stihovima kakvu je napisao Tadija. A o čemu je najviše pisao? Njegove teme kreću se od nježnih dječačkih doživljaja smještenih u pejsaže rodnog Rastušja, preko sjećanja na djetinjstvo i mladost, do sukoba sela i grada koji je cijeloga života tinjao u njemu. Pjesnički izraz mu je jedinstven i neponovljiv, On je svojim nevezanim stihom i s osobitom pažnjom biranim riječima stvarao prepoznatljiv ritam i muzikalnost.

U našoj školi učiteljice Hrvatskoga jezika prigodnim će plakatima te kazivanjem poezije (Tadijinih stihova te učeničkih inspiriranih Tadijinima) obilježiti ovu značajnu godišnjicu.

Kad mene više ne bude

Svakog dana sunce zapada. Doći će
Dan od kojeg će se znati: mene
Više nema.
Neće se ništa desiti što nije bilo
Za moga vijeka: mornari će
Ploviti morima,vjetrovi će hujati žalostivo
U granju, savijat će se dozrelo klasje k zemlji.
Voljet će se mladići i djevojke
Kao što se prije njih
Nikada nije volio nitko.
U jesen, kad voće dozrijeva, kad se beru
Plodovi, prolazit će njih dvoje
Alejom ispred Sveučilišta; zatim će
Šetati pod kestenima na Griču
Držeći se za ruke, dugo, dugo,
Kao što se prije njih nitko
Nije držao nikada. Oni će sjesti na klupu
Starinsku i spazit oboje: na njima leži srebro mjesečine
(Kako je negda počivalo na tebi
I meni, u doba mlade ljubavi). Prije neg se poljube,
Djevojka će šapnuti sjajnom mjesecu: Sanjam li
Ili čitam pjesnika
Koji je pjevao o mojoj ljubavi?