Na sjednici Učiteljskog vijeća biranim joj se riječima obratila ravnateljica  ističući kako će Marija ovaj rastanak od dosadašnjeg načina života pretvoriti u svoj dobitak jer njezin odlazak u mirovinu postaje samo jedno novo skretanje, skretanje prema novim radostima i pobjedama. Također je naglasila kako smo ponosni što smo imali takvu djelatnicu koja je bila dobri duh djece s posebnim potrebama, ali i rame za plakanje i  škrinjica za toplu ljudsku riječ nama svojim kolegama.

Marija se zatim obratila svim kolegama glasom koji je treperio od uzbuđenja. Zahvalila je na godinama zajedničkih uspjeha i druženja, a do posljednje rečenice govorila  je o njima - djeci kojima je posvetila čitav svoj radni vijek. Naglasila je kako je svijet djeteta nepregledna riznica i neotkrivena tajna poručivši svima nama koji ostajemo: „Uz našu podršku svi oni mogu napredovati…“

Uz  cvijeće i  prigodni poklon koji joj je uručila ravnateljica, pozdravili smo je dugotrajnim pljeskom. A ona nas je pozvala u predvorje škole na nastavak druženja uz  domjenak sa slatkim i slanim delicijama.

Draga Marija, ostavila si neizbrisiv trag u našoj školi i nikada te nećemo zaboraviti! Hvala ti od srca!