Rat kojega mi stariji pamtimo, a mladi o njemu slušaju i uče – prošlost je. A od prošlosti treba učiti da ne ponavljamo greške u budućnosti. Učili smo i od Siniše Glavaševića čiji su tekstovi najiskrenija svjedočanstva iz opkoljenog Vukovara. U svojoj Priči  o  djetinjstvu  on kaže:

Svatko ima pravo na djetinjstvo. Svatko ima pravo, ali ima onih generacija koje ga naprosto daju u zamjenu, u zamjenu za buduća djetinjstva. Takvima je hrabrost urođena, takvima pripada svijet, pripada im čak budućnost… Međutim, generacije o kojima govorimo ni to ne mogu uzeti, jer djetinjstvo je čovjeku sve što ima. Ona neiscrpna snaga koju poslije cijeli život troši. A ako dijete svijetu daruju djetinjstvo, onda njemu ne ostaje ništa…

Zato…. Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odmah potrošiti sve te čarobne životne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što može biti. Može doći rat poput ovog i onda se opet neki među nama moraju odreći djetinjstva. Nemojte nikad braniti djeci da uživaju u svojem djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije čeka? Što – bez djetinjstva?

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara obilježili smo projekcijom filma o Vukovaru i kratkim satom povijesti za učenike razredne nastave u 16.15 sata, a za učenike predmetne nastave u 17,00 sati. Nakon sata povijesti u predvorju škole svi su učenici u pratnji svojih učitelja dostojanstveno upalili svijeće i pred ulazom u školu ih poredali u obliku velikog križa.

Svijećama smo na simboličan način odali počast i rekli HVALA, ne samo Vukovarcima, već svima onima koji su dali svoje živote za nas i našu domovinu, slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Naglasili smo da istina o velikoj tragediji Vukovara i njegovih branitelja nikada ne smije pasti u zaborav, žrtva Vukovara živjet će dokle god je se budemo sjećali…