Govoreći o njezinih 45 godina i još nešto mjeseci rada u razredu i ravnateljici su malo zastajale riječi. Nije bilo lako odabrati pravu riječ za djelatnicu koja je cijeli svoj radni vijek, svake četiri godine ponovo u svoj razred primala prvaše i učila ih prve brojke i slova. Izračunajte koliko je to generacija izvela do više stepenice školovanja, do viših razreda, naša kolegica Vinka. Dugačko je to razdoblje u kojemu je bilo uspona i padova, vrijeme u kojemu se plela životna i radna mreža na koju se ona može danas s ponosom osvrnuti.

Nikad nije trebalo dvojiti oko toga što je mislila reći, bila je uvijek otvorena i konkretna. Svi koji su je dobro poznavali znali su da je predana poslu i svome razredu. Vjerujemo da će ostati takva i kad bude uživala u zasluženoj mirovini, a želimo joj da u njoj uživa barem onoliko godina koliko ih je provela u razredu.

Uz prigodne poklone i govor te slavljenički stol u predvorju škole, poručili smo našoj dragoj umirovljenici  da joj dani mirovine teku u zdravlju i ljubavi i da nas posjeti kad god poželi. Ona je svojim osmijehom poručila da  zna kako mirovina nije kraj nego novi početak na jednoj drugoj stazi.