Don Mihovil Pavlinović rođen je 28. siječnja 1831. u Podgori. Roditelji su ga dali u školu, trebao se školovati za svećenika. Trogodišnju osnovnu školu na talijanskom jeziku polazio je u Makarskoj. Iako je bio bistar, zaostajao je za svojim gradskim vršnjacima jer nije znao talijanski jezik pa su ga često zbog toga ponižavali. Već tada u njemu sazrijeva odluka da svoj materinski jezik uzdigne na onu čast koja mu pripada. Njegov domoljubni zanos jačao je iz dana u dan.  Okupio je oko sebe grupu sjemeništaraca pod geslom: Sve za vjeru i za domovinu! Tako je Pavlinović sebe i druge od mladih dana pripremao za prave narodne preporoditelje.

Iako po zanimanju svećenik, jedan je od utemeljitelja i vođa Narodne stranke i narodnog preporoda u Dalmaciji. Čitavog života zagovarao je sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Bio je zastupnik u Dalmatinskom i Hrvatskom saboru, a u Dalmatinskom saboru održao je prvi govor na hrvatskom jeziku. U tim burnim vremenima i mnogim kriznim situacijama u vodstvu stranke, dolazio je do izražaja njegov moralni autoritet koji su svi uvažavali jer je zvanje hrvatskog narodnog preporoditelja shvaćao kao svoju životnu misiju.

On je u svojoj župi bio ne samo župnik, nego i glavar, sudac i učitelj. Prisno vezan uz svoj hrvatski narod, Pavlinović je cijenio sve što je narodno, u prvom redu jezik. Smatrao je da će književnici, odreknu li narodne riječi, doživjeti sudbinu da ostanu mrtvi među živima. I sam je bio književnik, bavio se  pjesništvom za koje smatra da je najsjajnija pojava duševnog života. U svim pjesmama i drugim njegovim djelima, vidimo Pavlinovića kao borca i ideologa narodnog preporoda u Dalmaciji, osobito borca za hrvatski jezik. Umro je  18. svibnja 1887. u rodnoj Podgori.