Djed Veljko mi priča …

Rođen sam 24. travnja 1948. godine. Moji su roditelji imali šestero djece. Radili su na zemlji i nisu imali puno novaca. Mi djeca smo bili slabo hranjeni i slabo obučeni.       

Kad sam imao 15 godina, počeo sam učiti zanat. Učio sam za pekara. Moje su prijatelji išli za stolara i obućara. Govorili su mi da mi je lijepo na poslu jer mogu jesti kruha koliko hoću, dok su oni gladovali.  Svi su ljudi u selu bili siromašni. Moja braća i ja smo završili zanate i od tih smo zanata živjeli.

Danas sam sretan i blagoslovljen. Imam ženu, četiri sina, tri nevjeste i osmero unuka. 

Ante Kristijan, III. Prud

Igre iz djetinjstva naših djedova i baka

Pitali smo naše djedove i bake čega su se oni igrali kad su bili djeca. Rekli su nam najprije da nisu gledali televizore, buljili u računala ni tipkali na mobitele. Slobodno su vrijeme provodili na svježem zraku u druženju i igri s prijateljima. Igrali su se skrivača, vijače, vaćalice, skoka u dalj i skoka u vis, nogometa s krpenom loptom, školice, pilje i tole.  Nismo znali što su to pilja i tola pa su nam  lijepo objasnili.

Pilja i tola su igre s bademima ili, kako ih mi zovemo, bajamima. Nama se svidjela tola pa smo je u razredu i igrali. Tola se igra tako da se uza zid napravi krov s tri bajama. Dva igrača uzmu po deset bajama i gađaju taj krov. Igrač koji bajamom pogodi krov je pobjednik i uzima sve bajame s poda.

Sara i Ante, III. Prud