Međunarodni dan zaštite močvarnih staništa obilježava se  2. veljače u svim zemljama svijeta. Na taj dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru donesena je Konvencija o zaštiti vlažnih staništa koju je do danas potpisalo više od 160 zemalja među kojima je i Hrvatska. U Hrvatskoj je na Ramsarski popis uvršten Kopački rit, Vransko jezero,  Lonjsko i Mokro polje,  ribnjaci Crna Mlaka te donji tok delte Neretve koji je uvršten 18. siječnja 1993. godine.

Dolina donjega toka Neretve sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara u Hrvatskoj i jedna je od malobrojnih koje su preostale u Europi. Vodena staništa, zajedno s trščacima, vlažnim livadama, pješčanim obalama i slanušama, predstavljaju veliku raznolikost močvarnih staništa. Iako je veći dio nekad nepreglednih močvara danas značajno izmijenjen, u našoj su delti još uvijek očuvane velike  nedirnute močvarne površine, a posebno su zanimljivi  trščaci, koji su najveći i vrstama najbogatiji u cijelom Sredozemlju.

Naše močvarno područje iznimno je u ornitološkom pogledu -  zabilježeno je 310 vrsta ptica, ali i u ihtiološkom pogledu, po tradicionalnom načinu obrade zemlje – jendečenju. Zakonom o zaštiti prirode u području delte Neretve zaštićeno je šest područja od čega u kategoriji posebni rezervati: Prud,  Pod Gredom,  Orepak i Delta Neretve – jugoistočni dio te u kategoriji značajni krajobrazi: Modro oko i jezero Desne te  Predolac-Šibenica.

Ako se nastavi dosadašnji odnos prema preostalim močvarama u delti Neretve,  ovom ekosustavu prijeti ozbiljna opasnost. Naime, močvarna područja danas su jedan od  najugroženijih ekosustava na Zemlji, a tu  sudbinu dijele i naša neretvanska vlažna staništa. Isušivanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem ili prekomjernom eksploatacijom izravno se ugrožava njihov opstanak. Sve to se, polako ali ustrajno, zbiva i na rubovima naše  močvare. Jesmo li toga svjesni?