Rodio se 28. siječnja 1831. u Podgori  gdje je i umro 18. svibnja 1887. godine. Osnovnu školu polazio je u Makarskoj, gimnaziju u Splitu, a bogosloviju u Zadru. Njegov nacionalni program utemeljen na principima hrvatske političke i nacionalne svijesti sažet je u tri temeljna zahtjeva: samostalnost Hrvatske, cjelovitost Hrvatske i Ustav hrvatski.

POLITIČKI RAD DON MIHOVILA PAVLINOVIĆA    Obespravljeni Hrvati nad kojima se u vlastitoj hrvatskoj domovini vrši kulturni i politički genocid – to posebno teško pada svećenstvu koje se nije moglo pomiriti s ovom surovom činjenicom. Osobito su osjetljivi na oduzimanje prava na hrvatski jezik u uredovnom, prosvjetnom u kulturnom životu Dalmacije. S ovom nacionalnom hrvatskom tragedijom mladi Mihovil Pavlinović se susreće već u zadarskom sjemeništu pa tu s prijateljima sjemeništarcima već 1849. godine kuje planove o hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji.

U godinama koje slijede sve izrazitije se nameće kao preporoditelj dalmatinskih Hrvata s neprikrivenom težnjom: uvođenje hrvatskoga jezika u škole, urede i javni život, te pripajanje Dalmacije Banskoj (sjevernoj) Hrvatskoj. Drži javne govore, piše članke  u kojima sa znanstvenog aspekta poziva na obranu hrvatskog jezika kao i cjelovito očuvanje kulturološkog i političkog identiteta, a u potalijančenom saboru započinje herojsku  borbu za hrvatska prava - posebno, na hrvatski jezik.

Mihovil Pavlinović djeluju i izvan Dalmacije pa je 1865. godine izabran u Đakovu u hrvatski Sabor u kojem je tražio pripajanje Dalmacije banskoj Hrvatskoj, a kroničar je zapisao njegov čuveni govor u Saboru 3. veljače u kojem osobito ističe cjelokupnost hrvatskih zemalja. Suočen s opasnostima koje su vrebale na Dalmaciju, Hrvatsku i hrvatski narod - kako od talijanaša koji Dalmaciju žele vidjeti u okviru Italije, tako i Srba te zbog nestabilne hrvatske politike koja se gubi u  lutanjima između Beča, Pešte i Beograda - Pavlinović naslućuje komadanje Hrvatske. Zbog toga koncipira čuveni politički program s tri teze za budućnost Hrvatske: samostalnost Hrvatske, cjelovitost Hrvatske i Ustav hrvatski.

Pavlinović se kao zastupnik u carevom vijeću vatreno zalaže za pripajanje Dalmacije banskoj Hrvatskoj, a u bečkom je parlamentu, unatoč ogorčenom bijesu Nijemaca, prvi progovorio hrvatskim jezikom. Pavlinović je slovio kao neustrašivi vođa i preporoditelj Hrvata, a bio je i strah i trepet neprijateljima svojega naroda. Naime, uvijek je nastupao s čistog povijesno-etničkog gledišta s obiljem povijesnih dokumenata i činjenicama koje u  otvorenim razgovorima i pisanim tekstovima nisu mogli osporiti ni najljući neprijatelji hrvatskog ujedinjenja.