Deklaracija je bila izraz borbe za hrvatski jezik i  njegov samostalni razvitak, borbe da hrvatski narod svoj jezik naziva vlastitim imenom. Sastavljači teksta Deklaracije bili su znameniti hrvatski intelektualci: Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić. Upravni je odbor Matice hrvatske 13. ožujka 1967. prihvatio tekst Deklaracije i uputio ga na potpisivanje svima koji su podržavali njegov sadržaj i voljeli svoj hrvatski jezik.

S obzirom da se Dani hrvatskoga jezika održavaju radi podizanja jezične kulture i boljega poznavanja hrvatskoga jezika, upravo su ovi dani prigoda da se u mnogim osnovnim i srednjim školama organiziraju različite aktivnosti. Naime, od škole, već od prvoga razreda, treba i početi kako bismo hrvatski naš jedini spasili od opasnosti koje mu prijete i sada u 21. stoljeću. Devedesetih godina 20. stoljeća dobio je naš hrvatski presudnu bitku za svoj opstanak i samosvojnost, a evo 25 godina kasnije moramo ga opet braniti i štititi.  Govoreni jezik u mnogim medijima  (radio, televizija, većina tiskovina) danas je čak i gori nego u vrijeme najžešćih unitarističkih nasrtaja.  Tada se, mnogo više nego danas,  njegovala i branila opća jezična kultura i jezična pismenost. Ugroženost hrvatskoga jezika u današnjici  posve je druge naravi, kako se to nazire iza određenih jezičnopolitičkih događanja te zanemarivanja (koje ide čak do rječničkog i naglasnog izobličivanja) hrvatskoga književnog jezika u sredstvima masovnoga priopćivanja.