Tri su osobe svojom plemenitišću i čovjekoljubljem posebno obilježile 20. stoljeće: papa Ivan Pavao II., Majka Terezija i otac Ante Gabrić. Posljednji od njih, dobri duh Indije i ponos Neretve, rodio se prije točno sto godina u našem Metkoviću.

Misijski žar u njemu je dugo tinjao, još od djetinjstva. I želja mu se ispunila: u Indiju je otišao kao mladi misionar 20. listopada 1938. godine.  Prst sudbine htio je da iste godine u Indiju dođe i Majka Terezija.  Posvetio se otac Ante misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Gradio je  i otvarao male seoske škole, kapelice, zanatske škole, bolnice, sirotišta, utočišta za žene i djecu, popravljao putove i nasipe, prokopavao kanale, otvarao zdence s čistom vodom, talentiranu djecu slao na dodatno školovanje. Pružao  je Indijcima jedino što je imao: svoje srce i ruke.

 Radio je misionarski posao gotovo pola stoljeća, uvijek s jednakim žarom, uvijek s jednakom ljubavlju i empatijom za najnezaštićenije. Nikad mu ništa nije bilo teško, nikad mu ništa zamišljeno nije bilo neostvarivo. Izuzetno teške godine gladi bile su 1968. i 1969. kada je tisuće ljudi u Indiji umrlo zbog nedostatka hrane. Bengalske vlasti povjerile su tada ocu Anti Gabriću organizaciju prehrane djece i obitelji u velikom dijelu delte Gangesa. Zabilježeno je da se brinuo  za prehranu 22.000 djece, dajući na dan svakom djetetu tanjur riže pomiješane s graškom. Dobrotvorni rad i služenje najsiromašnijima bio je  načelo življenja oca Ante Gabrića. Cijeli život radio je ono što papa Franjo danas traži od Crkve i njezinih službenika - da idu na periferije među siromahe, kako bi im bili blizu.

Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti, a pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji Mariapolli. Na sprovodu je bilo oko 20.000 ljudi - katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s šakom neretvanske zemlje i bočicom Jadranskog mora. Zabilježen je velik broj čudesnih ozdravljenja na njegovom grobu, a na samu stotu godišnjicu njegova rođenja u Zagrebu se službeno otvara biskupijski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega oca Ante Gabrića.

Njegov misionarski žar i danas, u svijetu zbunjenih, izgubljenih i otpalih od vjere, svijetli kao svjetionik, ohrabruje i nudi uzor.  jer tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi... (Mt. 20,28)