| 2015-02-20 16:54:03 MEĐUNARODNI DAN MATERINSKOGA JEZIKA (21. veljače) Koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš. (narodna) Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom. Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećaje, jezik nam je prenio znanja i dostignuća naših predaka, u jeziku će nas naslijediti naši potomci. . . . Zato je svakomu narodu njegov jezik svetinja. I pojedincu je materinski jezik svetinja, on mu je kao pupčana vrpca koja ga povezuje s vlastitim narodom. Možemo reći da je materinski jezik čovjekovu duhu domovina, ma gdje god on živio… (Dalibor Brozović, Deset teza o hrvatskom jeziku) Svake godine 21. veljače obilježava se Međunarodni dan materinskoga jezika. Utemeljila ga je Generalna skupština Ujedinjenih naroda u studenom 1999. godine, a obilježava se od veljače 2000. Cilj je tog dana promicanje jezične i kulturalne raznolikosti te višejezičnog obrazovanja. Svake godine na ovaj dan podsjetimo se na važnost jezika koji zovemo materinskim. Riječ je o jeziku kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija. Tim jezikom služimo se najbolje i najpreciznije – jer je u nas usađen od naših početaka. Međunarodni dan materinskoga jezika posvećen je svim jezicima svijeta jer je svaki jezik svojemu izvornomu govorniku materinski. Taj dan obilježava se s ciljem učenja, razvoja i unaprjeđenja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti. Materinski je jezik blago prema kojemu se svaki čovjek mora odnositi s ljubavlju i poštovanjem. Njime se određuje ne samo kultura i tradicija nekog naroda već, kako je Petar Preradović rekao: Bez njega si bez imena, bez djedova, bez unuka. U pošasti sjena puka, u buduće niti sjena! Naš hrvatski, naš materinski jezik, ima svoju bogatu dugostoljetnu tradiciju koja seže još od početaka pismenosti na Bašćanskoj ploči, preko prvotiska Misala po zakonu rimskoga dvora, Kašićeve prve hrvatske gramatike, preko Pavla Rittera Vitezovića do Ljudevita Gaja i hrvatskoga narodnog preporoda sve do 20. stoljeća i Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika te konačno do 1991. kada je naš hrvatski jezik krenuo svojim samostalnim putem u budućnost. Dugostoljetnoj povijesti i borbi za opstanak unatoč, moramo ustvrditi da se naš materinski jezik danas slabo poštuje. Hodamo li hrvatskim ulicama i gledamo li natpise na trgovinama, kafićima, plakatima … pitat ćemo se u kojoj smo zemlji. Jezik televizije danas nije puno bolji nego što je bio u vremenima najtežega unitarističkog nasilja. Kao da mi Hrvati bolje razumijemo i poštujemo neke tuđe jezike od svoga materinskoga!
Međunarodni dan materinskoga jezika je prilika da ponovimo tvrdnju o pravu na posebnost vlastitog jezika koji je neotuđivi dio našeg identiteta. Zahvaljujući njemu možemo učiti druge jezike, stjecati znanja i iskustva. U težnji čovjeka da spozna svijet, materinski jezik stoji na početku kao neosporni uvjet. |
| Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković |