Na Svetu Luciju posijana pšenica do Božića lijepo naraste te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje, a mnogi je oviju hrvatskom trobojnicom. Nakon Božića pšenica se daje pticama ili peradi jer se ništa iz toga svetog dobra ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu u godini koja dolazi.  Što je pšenica gušća, godina će biti bolja, rodnija, bogatija…

 Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.

Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi lux, lucis i znači svjetlo, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić -  rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže: “Sveta Lucija, mrak ubija”.  Na taj dan predviđa se vrijeme za cijelu godinu jer je do Božća 12 dana koliko je mjeseci u godini. Kažu da od Sv. Lucije do Božića svaki dan simbolizira jedan mjesec u godini pa se prema tom vjerovanju može predvidjeti kakvo će vrijeme biti  u nadolazećoj godini.