Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

Najprije smo upoznali  lekcije iz škole kruha… Evo nekih…

Lekcija  prva:  želiš li biti   samostalan/samostalna  nauči  svojim rukama zarađivati za kruh…

Lekcija druga: želiš li biti uspješan/uspješna  nauči priskrbiti, ne samo dovoljno, nego i viška kruha…

Lekcija treća: želiš li biti  pošten/poštena ,  uvijek brini o svome kruhu i ne poseži za tuđim…

Lekcija četvrta: želiš li biti suosjećajan/suosjećajna, priznaj da uvijek postoji kruh teže zarađen od tvoga…

Lekcija peta: želiš li biti darežljiv/darežljiva, podijeli kruh s onima koji žele, ali ne mogu do svoga kruha ..                                                  

Lekcija šesta: želiš li biti pravi čovjek, trebaš  svaki dan iznova pokušati biti dobar za druge - poput kruha!

Lekcija  sedma:  Želite li učiti, učite od kruha!

Zatim smo učili i objašnjavali izreke o kruhu.

Izreka BITI   DOBAR  KAO KRUH znači biti topao, pristupačan, popustljiv, omiljen… biti pravi prijatelj…

Izreka TKO TEBE KAMENOM, TI  NJEGA KRUHOM znači na zlo uzvrati dobrim. Ova izreka nas uči da se ne osvećujemo, već praštamo jer svojim zlom samo ćemo povećati zlo, jedino dobrota može pobijediti zlo.   

Izreka NE TRAŽI KRUHA PREKO POGAČE znači: ne budi vječito nezadovoljan onim što imaš;  ne budi zavidan drugima;  nemoj uvijek govoriti kako drugi imaju više od tebe, kako bi i ti želio tako i toliko.

Izreka NEMA KRUHA BEZ MOTIKE znači:  nema hrane (plaće, uspjeha) bez truda. Nitko nam neće davati kruh (plaću), ako se sami ne pomučimo, ako se ne prihvatimo posla. Nema ni petica u školi bez učenja!

Izreka DATI (KOMU) KRUH U RUKE znači: othraniti ili školovati nekoga sve dok ne stekne svoje zvanje. Izreka koju znaju reći roditelji za svoju djecu kada ih dovedu do završetka školovanja i tako im omoguće da odsada sama zarađuju svoj kruh, svoju plaću.

U poslovici ZRNO PO ZRNO POGAČA, KAMEN PO KAMEN PALAČA  ideja štednje objašnjava se upravo pomoću sastojaka za kruh. Riječ pogača preuzima mjesto i simboliku kruha. U poslovicama i frazama često se umjesto kruha nalazi pogača jer je ona nekada označavala okrugli beskvasni kruh od pšenice, koji je bio dostupniji od samoga kruha.

                                                                              …

A trećeg dana govorili su nam kruh, brašno i kvasac…

Pšenično brašno  nam govori o zrnu koje je, bačeno u zemlju, umrlo da bi donijelo obilat plod. Govori o trudu seljaka u sjetvi, o brizi u zrenju i o njegovoj sreći u žetvi.  Ono zna o mnoštvu zrnja koje je zajedno učinilo kruh, uči nas o potrebi zajedništva. Čovjek treba drugog čovjeka. Čovjek treba voljeti i biti voljen. Kad pogledaš kruh, poručuje nam brašno, sjeti se da nisi sam i brini se za druge.

Brašno, voda i sol bili bi tek pomiješani brašno, voda i sol da kvasac ne učini svoje. A kvasca treba tako malo da uskvasa cijelo tijesto. Malo kvasca učini tako puno. Kako ljudi prečesto zanemaruju male stvari, sitnice koje život znače. Kad pogledaš kruh, poručuje kvasac, shvati da na ovom svijetu ništa nije sporedno ni beznačajno i da je čovjek velik onoliko koliko je velik u sitnicama. I s radošću proživi svoj život, ma koliko ti se činio malen, jer je dragocjen i neponovljiv.

Kruh, tako običan, tako svakodnevan, a tako rječit. A ljudi kao ljudi, lako se navikavaju i ne primjećuju bremenitost poruke u svakodnevnom. Zastanimo zato načas i razmislimo o kruhu. Običnom, svakodnevnom kruhu!

Poštujmo kruh - jer je neodoljivog i plemenitog okusa!
Poštujmo kruh - jer nam daje snagu za život!
Poštujmo kruh - jer je on u sebi život!
Poštujmo kruh - jer ga, nažalost, mnogi ostaju gladni!
Poštujmo kruh - jer za milijune gladnih znači egzistenciju!
Poštujmo kruh - jer ga je upravo glad mnogih učinila svetim!
Poštujmo kruh - jer ga možemo dijeliti s drugima!
Poštujmo kruh - jer nas čini braćom i sestrama kada ga jedemo!
Poštujmo kruh - jer nas podsjeća na Isusa koji je Kruh života!

Program za aktualnu minutu putem razglasa pripremili su učitelji Marinko Tošić i Marinka Jurković s učenicama Andrijanom Jurković i Sarom Jerković.