Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

Kad su mi rekli da ja nešto napišem povodom Dana učitelja, bio sam radostan što sam dobio prigodu nešto reći o ovoj temi. Međutim, kad sam počeo razmišljati što ću i kako napisati, nađoh se na nemalim mukama. Padali su mi na um brojni problemi, ali i lijepe stvari s kojima se učitelji danas susreću. Najprije sam uvidio da ona tri problema koja sam na početku spomenuo, iako su jako veliki i važni, ipak nisu ni najveći ni najvažniji. Shvatio sam da se ustvari najveći problem školstva nalazi upravo u tome da se danas gotovo svakoga pita što bi i kako učitelj trebao raditi,  osim samoga učitelja. Eto, to je ipak najveći problem školstva!

Da se nas učitelje pita, ti bi se problemi brzo riješili. Kad je u pitanju autoritet učitelja, samo bismo ukazali na tzv. stručne autoritete, koji nemaju nikakvog iskustva u radu s učenicima, nego nam s teorijskih visina oduzimaju blagotvorne metode koje su stvarane stoljećima. Naravno, tu ne mislim na one drastične metode koje svatko pametan osuđuje! A kad je u pitanju problem male plaće, to bismo pitanje još lakše riješili. Tražimo samo duplo manju plaću od ministrove! Da, dobro ste pročitali! Duplo manju od ministrove! Ne bi li se netko trebao zacrvenjeti pred ovim zahtjevom? Zacrvenjeti i rješavati ga!!  No, neću više o problemima! Uloga učitelja nije samo ukazivati na pogreške i probleme nego i nuditi rješenja.

Učitelj radi, učitelj rješava sve probleme, tako to izgleda u dječjim očima! A kako učitelji rade? Postoje mnoge metode i načini, strategije i taktike…I onda još mnogo strpljenja, truda, strepnje jer ne radi se o bilo čemu! Naš zadatak je vrlo poseban! Zadatak je učiniti čovjeka čovjekom! Tu leži sve dostojanstvo i odgovornost, sva ljepota i važnost našega poziva. Toga smo mi učitelji itekako svjesni.  Zato se često propitujemo jesmo li na visini zadatka i tako postajemo najveći i najozbiljniji kritičari samima sebi. Možda mislite da smo malo previše samouvjereni? Ima li učitelj zaleđe i dokaze  za tu samouvjerenost? Ima. Recimo to ovako: kad slikar slika, onda je slika dokaz njegova umijeća, kad nogometaš zabije gol, onda je gol dokaz njegove vještine, kad župnik napravi zvonik na crkvi, onda je on dokaz njegova truda i zalaganja za župu. A gdje su učiteljima njihove slike, golovi, zvonici… Odgovor je: svuda oko nas! Kad vidite čovjeka oslobođenog od gluposti i lijenosti, a naoružanog pameću, marljivošću i hrabrošću – to je djelo nas učitelja! To su naši živi zvonici!

Za kraj želim reći: samo onaj tko je oslobođen lijenosti i gluposti može postati „najprije čovjek“! Tek takav čovjek, to dobro znamo mi učitelji, sposoban je vidjeti dobrotu i ljepotu života, a ne samo probleme koji ga okružuju. Ponosni smo što odgajamo dijete da postane čovjek! A svaki čovjek kojega susretnete – imao je svoga učitelja, jednoga ili više njih! A ta spoznaja istinski je blagoslov za svakoga učitelja.  Svaki učitelj to zna!

                    U to ime, sretan nam naš Svjetski dan učitelja!