Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

Prvo naše odredište bila su prekrasna Plitvička jezera. Začarala su svježinom, žuborom vode i zelenilom nas koji smo s juga donijeli suhu i vrelu sparinu dalmatinskog kolovoza. I vožnja čamcem nije bila kao vožnja po moru, sve je bilo nekako drukčije. Dugo smo stajali pred Velikim slapom, gledali i fotografirali. Turistički vlakić koji nas je vratio do mjesta odakle smo krenuli, za nas je bio posebna atrakcija.

Nakon Plitvica, čekalo nas je novo uzbuđenje, put prema našem glavnom odredištu – Tuheljskim toplicama. Ne znam sada točno jesmo li više iščekivali večeru jer smo bili gladni ili zato što smo znali da nas nakon večere čeka uživanje na otvorenim i zatvorenim bazenima… Ta je atrakcija samo nas čekala. Nitko se prije nas, misli smo, nije ovdje zabavio onako kao ćemo mi ova četiri dana. Umor, spavanje… ma koga briga za to!

Dan drugi

Kad su nam sutradan naši razrednici i vodič rekli da ne ostajemo cijeli dan na bazenima već da je za danas planiran posjet Zagrebu, ne možete ni zamisliti kako su nas razljutili. Koga briga za Zagreb pored ovakve uživancije. Ali, znate već…  išli smo u Zagreb!

Jedno od najzanimljivijih mjesta koja smo pogledali bio je Tehnički muzej. Izlošci iz bliže i dalje prošlosti, rudarsko okno unutar Muzeja, Planetarij, odjel Nikole Tesle nakon kojega smo konačno nešto i shvatili od onoga što smo o Tesli u školi učili, zanimljiv i detaljan predstavljač… dosađivanju nije bilo mjesta. A onda u zagrljaj Zagrebu: Trg svetoga Marka, Banski dvori, Kamenita vrata, kula Lotrščak, Klovićevi dvori, Jelačićev trg, zagrebačka katedrala, vožnja uspinjačom …čisti užitak. A znate li kako je naša Iva nakon ozljede nožnog prsta sve ovo razgledavala? Imala je svoga nosača …

Poslije ručka obišli smo dva osobita mjesta: Muzej iluzija i Zoološki vrt. Od danas preporučujem svakome da ne ode iz Zagreba, a da ne obiđe ta dva mjesta. Zaista uzbudljiv dan, ali svi negdje u mislima imamo povratak u Tuhelj i noćnu zabavu na bazenima.

Dan treći

Ni danas ništa od cjelodnevnog kupanja na bazenima...  Nakon doručka krećemo prema Krapini. Zaustavljamo se ispred Muzeja krapinskih neandertalaca na  Hušnjakovom brdu. Muzej je moderan i vrlo poseban. Voštene figure pračovjeka u prirodnoj veličini toliko su uvjerljive da vam se svako malo čini da ste u njihovom svijetu u prapovijesti. Muzeolzi su nam tako nastojali  približiti krapinske kamenodobne stanovnike koji su baš tu  živjeli prije 125 tisuća godina. Postav je napravljen kao vremeplov kroz povijest Svemira, Zemlje i čovjeka sve do današnjih dana,  naravno s posebnim naglaskom na vrijeme neandertalaca.

A onda još jedan muzej – dvorac Trakošćan. Pravi dvorac - muzej izrađen u neogotičkom stilu. Svatko je našao nešto što ga zanima: zbirku oružja,  obilježja stila života – modu i uređenje stambenog prostora, zanimljive priče iz života brojnih vlasnika dvorca, galeriju slika, lijep pogled na jezero i prirodu…

Poslije ručka čekao nas je Varaždin,  njegov Stari grad te varaždinsko groblje nadaleko poznato, s jedinstveno arhitekturom i izuzetnom park-šumom. A navečer -  umorni, ali sve liječi zabava na bazenima…

Dan četvrti

Opraštamo se od Tuheljskih toplica … teška srca. Odlazimo na malo duhovne okrepe u Mariju Bistricu. Čuli smo za nju, a sad smo je mogli i posjetili. Vodič nam priča o čudotvornom kipu Djevice Marije koji izlazi neokrnjen iz požara. Udišemo duhovnu snagu, čak nismo prebučni, uklapamo se u  tišinu ovog svetog mjesta.

Nastavljamo u Krašić, rodno mjesto blaženoga Alojzija Stepinca. Pričaju nam zanimljivosti iz njegova života, shvaćamo veličinu tog svetog čovjeka. Tu se čuvaju i kost iz malog prsta velikog blaženika te zavoj s tragovima krvlju. Mučenik Stepinac podsjetio me na mučenika Gupca ispod čije smo se lipe u Gornjoj Stubici fotografirali. Mogli smo samo zamišljati muke koje je za njega pripremio neumoljivi Franjo Tahi nakon što je poražena seljačka vojska u velikoj buni seljaka 1573.

A onda … vežite se … krećemo za Metković. Drjemuckamo i slažemo dojmove.  Bilo je lijepo i nezaboravno. Shvatili smo da ponešto o Lijepoj Našoj znamo, ali da nas čeka još mnogo toga neotkrivenog...

                                                                                                         Napisao: Ivan Vene, 8.b