Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

Mihanovićeva pjesma  ima čak 14 kitica, a napjevom za himnu su obuhvaćene samo dvije; popijevka pripada strofnom obliku građenom kao mala dvodijelna pjesma od šesnaest taktova. Na tako oblikovani napjev uobičajilo se pjevanje samo prve i druge te pretposljednje i posljednje kitice pjesme. Sve do  kraja 19. stoljeća popijevka je bila jedna od onih izvođenih u nacionalno obojenim svečanim prigodama. Poslije toga češće je pjevana i označavana kao narodna himna. Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine Hrvatskom saboru podnio predstavku “glede  službenog proglašenja pjesme ’Lijepa naša domovino’ hrvatskom himnom”. Sabor se o toj predstavnici nije očitovao. Ipak, popijevka je neslužbeno smatrana hrvatskom himnom i izvođena je u brojnim  svečanim prilikama.

Točkom 4. prvog ustavnog amandmana iz 1972. godine prvi je put u svojoj povijesti službeno proglašena hrvatskom državnom himnom.  Status i funkcija hrvatske državne himne potvrđen joj je u Ustavu Republike Hrvatske 1990. godine.

Dan hrvatske himne u školi smo obilježili prigodnim programom putem razglasa koji je uključio i puštanje hrvatske himne. Tekst i glazbu za razglas pripremile su učiteljica Ljupka Sršen Gutić i Marinka Jurković, čitala je Martina Menalo, a plakat za predvorje škole izradila je učenica Katarina Musulin.

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,  
                                         Dok mu mrtve grobak krije,                                                             Dok mu živo srce bije!"