Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

Ova davna misao jasno nam govori o važnosti naše profesije, dobro su njezinu važnost shvaćali stari Grci. Međutim, izgleda da danas na ovim meridijanima ne drže baš mnogo do ove misli. Deklarativno možda, ali praktično, ne!

 Naš dan, Svjetski dan učitelja, obilježava se svake godine 5. listopada. Proglasio ga je UNESCO 1994. godine u spomen na isti nadnevak 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Cilj Svjetskog dana učitelja je mobilizirati podršku za učitelje i nastavnike, podići obrazovanje na razinu društvene važnosti, odmaknuti ga s društvenih margina.

Čudi li vas što je o učiteljima i poučavanju napisano mnogo mudrih misli i izreka? Ne treba vas čuditi jer svi veliki ljudi duboko u svojim sjećanjima čuvaju uspomenu na nekog svog osobitog učitelja i ljubav koju mu je on zajedno sa znanjem pružio… Uostalom, lako ćemo priznati svi mi učitelji i nastavnici kako nas u ovom našemu poslu svakidašnjem, malo što može učiniti sretnima kao zahvalni osmijeh nekog našeg učenika, dok je još u školskim klupama ili, kad ga nakon godina ili čak i desetljeća negdje slučajno susretnemo.

O našem  zvanju izrečene su i neke od najljepših izreka. Ponosni smo što o nama kažu:

Nije znanje - znanje znati, već je znanje - znanje dati.”'

Najbolji nastavnici poučavaju iz srca, a ne iz knjiga.

Dobar učitelj je kao svijeća, ona se troši da bi osvijetlila put za druge.

Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest!

Nastava je mnogo lakša nego odgoj. Za nastavu se mora samo nešto znati. Za odgoj se mora nešto biti.

MALO koga od nas učitelja nije raznježilo pismo velikoga Abrahama Lincolna upućeno učitelju njegova sinčića prvoškolca… evo nekoliko naglasaka iz tog pisma… pokazat će vam koliko su velika očekivanja roditelja od nas učitelja…

"Danas moj mali sin kreće u školu – i sve će mu tamo neko vrijeme biti strano i novo i zato bih molio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenata u avanturu koju će vjerojatno pratiti ratovi, tragedija, patnja. Zato, dragi učitelju, molim vas - uhvatite ga za ruku i naučite ga onome što mora znati. Naučite ga, ali blago, ako možete.                    . . . . . .

Naučite ga ako možete čudesnosti knjiga, ali dajte mu vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeća na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje u vlastite ideje, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne. …Ovo je veliki zahtjev, ali pogledajte što možete učiniti. On je tako drag mali dječak, i on je moj sin.“

Nekad davno, legenda kaže, u seoskoj i građanskoj hijerarhiji, najcjenjeniji su bili liječnik, svećenik i učitelj. Nekad bilo, sad se spominjalo! Usmenom predajom. Zapisano čak i u nekim poznatim romanima. Koji nisu bajke. Nekad davno, kaže ista legenda, učitelji su imali podršku roditelja i  društva u cjelini. Nekada davno, opet legenda kaže, učiteljski se poziv cijenio. U današnje vrijeme razmišljati o tome da mi prosvjetari imamo neki ugled u društvu ravno je znanstvenoj fantastici (koja graniči s crnim humorom).

Dragi učitelji, nitko vam ne može obećati da će se ova bajkovita vremena u kojima smo imali ugled i bili cijenjeni, ikada više vratiti.  Mogu vam zato samo poželjeti da s plaćom i ugledom što ga danas imate uspijete preživljavati do nekih boljih vremena koja će doći ako vjerujete u bajke,  a u iščekivanju tih vremena,  ovdje i sada, sretan vam vaš dan, Dan učitelja!