Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

Zbog toga, ali i zbog činjenice da je ta odgojno-obrazovna ustanova zahvaljujući entuzijazmu njezinih djelatnika i učenika po svojim rezultatima postala prepoznatljiva u Hrvatskoj, odlazim vrlo zadovoljan i ponosan na sve što sam postigao kao učitelj u radu s djecom i kao ravnatelj zajedno s djelatnicima u dva mandata (od 2007.-2015.).

Počeo sam raditi u Kuli Norinskoj 1971.godine, nastavio u Pojezerju i OŠ Stjepana Radića uključujući i Mlinište, a od 1979.godine bio sam djelatnik OŠ don Mihovila Pavlinovića Metković.

Uz rad u školi bavio sam se i novinarstvom, napisao sam dvije knjige, bio sam ocjenjivač pet knjiga drugih autora, radio sam u svim gradskim sportskim udrugama, i u nekadašnjoj udruzi „Nada“, dobitnik sam Spomenice Domovinskog rata i niza drugih priznanja . Bio sam predsjednik Vijeća mjesnih zajednica bivše općine Metković i dopredsjednik Gradskog vijeća Metkovića.

Kao i 90 posto mojih kolega,  pripremamo sam se za zvanje učitelja jer sam to zanimanje volio i o njemu kao dijete maštao.

  U proteklom razdoblju upoznao sam mnoštvo izvrsnih prosvjetnih djelatnika od kojih mnogi danas nisu među živima. Krasio ih je odgovoran pristup prema radu, učenici su im uvijek bili na prvom mjestu, a brojne dileme rješavali su na najbolji mogući način.

Nisam upoznao kolegicu ili kolegu koji  bi „zabušavao“ ili neodgovorno obnašao svoje zadaće. Upoznao sam, međutim, mnoge koji su dolazili bolesni na posao, one koji su besplatno mijenjali odsutne kolege ili na seminare odlazili o svom trošku. Da ne govorim o učiteljima koji tijekom noći ispravljaju učeničke bilježnice ili zadaćnice, o onima koji sve reformske ideje  realiziraju preko svojih leđa a uz to se moraju cjeloživotno obrazovati, prihvaćati nove tehnologije u radu , pripremati školske priredbe ili izlete. Brojni učitelji vrlo su aktivni u životu svoje lokalne zajednice (udruge, mediji, političko djelovanje, humanitarne aktivnosti) radeći  na volonterskoj osnovi.

  OŠ don Mihovila Pavlinovića jedna je od najvećih u Hrvatskoj, a njezini djelatnici i učenici ostvarili su sjajne rezultate na svim razinama : u znanju učenika tijekom školovanja, u uspjesima na svim razinama natjecanja u znanju i u sportu, u oblasti likovnog izraza, realizaciji projekata, uređenosti internetske,  stranice, razvijanju ekološke svijesti i čuvanju okoliša, brizi prema učenicima s teškoćama i invalidima, vizijama i odličnim suradničkim odnosima. Stoga im iskreno čestitam.

Kao ravnatelj Škole, nastojao sam  graditi kvalitetne suradničke odnose  u svim segmentima života i rada. U posljednjih osam godina sanirana je ravna ploča, postavljen žični Internet, ugrađen je novi razglas te dva video nadzora u Prudu i u Metkoviću, rekonstruirana je sportska dvorana, sagrađen sanitarni prostor za invalide i postavljen lift kao i pristupne rampe. Zamijenjeno je 120 drvenih prozora i vrata, preuređena je polovica školskih sanitarnih prostora i nabavljena nova didaktička oprema te 56 računala.

Zahvaljujući dobroj suradnji s Osnivačem (Dubrovačko-neretvanska županija), ali i gradskim upravama, u tih osam godina utrošeno je 3,5 milijuna kuna.

    U školi u kojoj sam dočekao mirovinu, svoj posao vrlo savjesno obavljaju uz učitelje i stručni suradnici, kućni majstori, računovotkinja te bivša(Anica Vekić) i sadašnja tajnica i spremačice. U  takvom okruženju i s takvim ljudima bila mi je čast raditi i djelovati. Svoju ravnateljsku ulogu nisam shvaćao nikako drugačije nego kao voditeljsku i to su moje kolegice i kolege znale.

  Nažalost, učitelji nisu adekvatno nagrađeni za svoj rad, pa tako ni u našoj školi.

Izloženi su pritiscima pojedinaca, nekih roditelja i učenika i često se osjećaju nezaštićeni, a rade itekako težak i odgovoran posao koji se tiče cjelovite budućnosti naše domovine Hrvatske.

I ja sam kao ravnatelj počesto bivao iznenađen reagiranjima neupućenih promatrača i onih koji su se javljali na natječaje a nisu bili primljeni. No, i to je bio dio posla.

Poziv učitelja je častan poziv. Zaposlenici OŠ don Mihovila Pavlinovića (ali i oni u susjednim gradskim ,osnovnoj i srednjim školama) sjajno rade svoj posao. Na odlasku svima zahvaljujem na suradnji i referencama koje je Škola stekla, svima želim puno zdravlja i te osobnih i odgajateljskih uspjeha.

Roditelji ne trebaju strahovati da im djeca neće dobiti potrebnu količinu znanja ili odgojnih poruka.

Osobno, mislim da u nastavku mogu  djelovati na nekim drugim poljima koji nisu prosvjetni, a u svojim mislima i u svom srcu uvijek ću nositi uspomene na osam generacija osmaša kojima sam bio razrednik, na sve učenike koje sam poučavao i na sve svoje kolegice i kolege s kojima sam dijelio prosvjetnih kruh.

Hvala svim dobavljačima, lokalnoj zajednici DNŽ, Gradu Metkoviću, udrugama i svima s kojima sam imao čast surađivati, te svim članovima školskih odbora koji su me dvaput birala na mjesto ravnatelja.

                                                                                  Petar Jakić