Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

DOŽIVLJAJ SV. ISPOVIJEDI

Prije ispovijedi sam bio jako uzbuđen. Bojao sam se hoću li pogriješiti ili ne. U ispovjedaonici se nisam toliko uplašio koliko sam mislio da hoću.  Nakon ispovijedi osjećao sam se kao da lebdim na oblacima, pao mi je kamen sa srca. Kad sam se pomolio pred Gospom, ispred vrata crkve me  čekala sestra. Zagrlila me te odvela majci. Poslije sam njoj sve ispričao.

DOŽIVLJAJ SV. PRIČESTI

Prije pričesti sam promišljao koga ću primit u svoje srce. Kada sam ulazio u crkvu, poklonio sam se Isusu i krenuo prema svojoj klupi. Osjećao sam se kao da sam u raju, skoro sam pomislio da se mogu vinuti u visinu gdje vlada beskrajni mir i  ljubav. Suze su mi navrle na oči, a srce mi se ispunilo Božjom milosti i Duhom Svetim. Kao da je Bog sišao na zemlju. Svuda je odzvanjala pjesma koja stvara predivnu atmosferu, kao da anđeli pjevaju. Kad sam prilazio oltaru kako bi primio hostiju, pitao sam se mogu li izdržati, jesam li dostojan primiti sina Božjega u sebe. Kada je završila misa i kada sam izlazio iz crkve, zapitao sam se tko smo mi da u srce svoje možemo primiti Isusa koji je za nas raspet na križu.

O Bože moj, Tvoja milost nema granica.  Hvala ti iz svega srca. Tvoj Matej!

                                                                                               Matej Dropuljić

Isus, moj najbolji prijatelj

Isuse,

hvala ti što si uz mene ujutro kad zasja dan i onda kad je crna noć.

Isuse,

sigurniji sam kad znam da si tu jer me štitiš na svakom koraku mom.

 Isuse,

 prijatelju moj,  beskrajno sam ti zahvalan  za cijeli život svoj.

Isuse,

volim te i tebi se molim kad svane dan i kad padne mrak.

                                                                                  MILE PARMAĆ,   2.c

                                                                                      Mihaela Šimović

Moj  doživljaj  prve ispovijedi i  pričesti

Nekoliko dana prije prve ispovijedi bio sam uzbuđen i imao sam malu tremu. Nije ni čudo, pa to je veliki doživljaj u životu svakog kršćanina. Kako se bližio taj dan, a to je bilo subotnje jutro, srce mi je sve jače lupalo. Čekao sam u redu pred ispovjedaonicom s ostalom djecom. Kad je došao red na mene, shvatio sam da ću se susresti s Isusom. I to se ostvarilo. Ja i Isus našli smo se licem u lice.

Na dan Prve pričesti, moja obitelj i ja bili smo presretni. Roditelji su plakali od sreće. Kada sam došao pred svećenika, odnosno  Isusa, osjetio sam kao da smo Isus i ja najbolji prijatelji. Taj dan ću pamtiti cijelog život i ostat će mi u lijepim sjećanjima jer sam primio Isusa u svoje srce i svoj život.                             

                                                                                                           Marin Nižić

                                                                                Anđela Cvijić, 3.c

MOJA  PRIČEST

Napokon  je svanulo nedjeljno jutro. Svi smo se okupilo pred crkvom obučeni u bijele haljine sa svijećom u ruci. Bila sam jako uzbuđena. Slavlje je počelo s recitacijama mojih prijatelja. Don Senko je predvodio misu, a časna Marijana je predvodila zbor. Sve je bilo posebno, svi su bili jednako važni. Znala sam da je ovo misno slavlje priređeno radi nas, jer smo toga dana primili Isusa u naručje svoga srca. Bila sam sretna. Isus je taj dan postao moj prvi iskreni prijatelj! Moje srce postalo je Isusov dom u kojem  će ostati zauvijek. Želim da mu bude lijepo u mom srcu u kojem ću ga čuvati od svega ružnog na ovom svijetu.     

                                                                                                       Luna M.   3.b

MOJA PRVA SVETA  ISPOVIJED

Kako se približio dan moje prve ispovijedi, iskreno, malo me bilo strah. Srce mi je sve jače kucalo, a ja sam bivao sve uzbuđeniji. Došao je red na mene da uđem u ispovjedaonicu.  Nakon što sam se ispovjedio, imao sam osjećaj kao da mi kamen pada sa srca.

MOJA PRVA  SVETA PRIČEST

Taj dan kada smo ulazili u crkvu, ja sam samo gledao u ISUSA. On mi je podario snagu. Prestao sam se plašiti. Preplavilo me uzbuđenje. Kada mi je svećenik dao hostiju u kojoj je Isus, ja sam zamišljao da Isus Krist dolazi u moje srce. Osjećao sam se radosno i preporođeno. Taj dan nikada neću zaboraviti.

      MOLITVA  DUHU  SVETOM

         Duše sveti, čuvaj moju obitelj!

         Duše sveti,  daj im zdravlja, mira i blagoslova.

         Duše sveti, daj da na zemlji bude više ljudi dobre duše!

        Duše sveti, molim te za bolesne i zdrave, za žive i mrtve.

        O,  Duše sveti,  ti mi preko mame, tate, svećenika i časne sestre

        govoriš što je dobro,  a što ne i vodiš m k Ocu i  Sinu.

        Duše sveti, molim te da meni u školi bude sve uspješno,

        mami i tati na poslu,  seki u vrtiću i svim ljudima dobre volje.

         Duše sveti,  ja te jako volim i tebi se molim!!

                                                                                                     Nina,  2.a

Molitva za bolesne

Pogledaj,  o Gospode,  na one koji budni  gledaju  ili plaču večeras.

Neka tvoji anđeli čuvaju one koji spavaju.

Pogledaj bolesne, o Gospodine Isuse!

Odmori one koji su u brizi. Blagoslovi umiruće, umiri one koji pate.

Smiluj se ožalošćenima, zaštiti sve one koji su u tvojoj slavi poradi ljubavi svoje.

                                                                                                     Darija Turudić,  3.a

NAJLJEPŠI   DAN

Najljepši  dan  to u  životu  je mom,

reći  ću  vam :  Isus  se  krije  u srcu mom.

Bijelu  haljinu   obukla  mi  majka,

iz nje sjaji  njezina  ljubav  žarka.

A  dragi  otac  me  poljubio

i  od   sreće  toplo me  zagrlio.

Od  toga  dana  sreće  nema  veće,

 taj  dan  nikad  se  zaboravit  neće!

                                                                                         KATJA CRNČEVIĆ,  3.a

Prva sveta pričest

U nedjelju ujutro  sam  ustao  ranije i krenuo u crkvu.

Na  meni je bila bijela  haljina  kao  simbol čiste duše.

Ispred  crkve  poredali smo se svi mi u bijelim haljinama.

Kada smo ušli u crkvu, pjevali smo svečane duhovne pjesme.

Sjeli smo u okićene klupe, bijele kao snijeg, čiste kao naša duša.

Bilo je mnogo recitacija i pjevanja,  na red je došlo i moje čitanje.

Zatim je slijedio čin pretvorbe, svi smo bili skrušeni, na koljenima.

Izišao sam na oltar sa svojom obitelji i primio tijelo Isusovo.

Bio sam presretan , postao sam nov i čist!

Na kraju fotografije za uspomenu i malo obiteljsko slavlje.

JA SAM BIO BAŠ SRETAN.

                                                                              Jakov Bubalo,  3.a